Crtica o klavijaturama

PAŽNJA: geek post.

Moglo bi se reć' da ja ne volim klavijature u svojoj mjuzi. Moglo bi se to reć', al' to ne bi bilo skroz istina.
Ja naime volim klavijature, ALI isključivo kad se one odrade na određeni način u pjesmi jer ako su klavijature krivo odrađene, lako se sjebe cijeli album koji bi inače bio dobar bez njih.

Način na koji ja volim da se klavijature odrade je da se one stave u pozadinu, prate gitarsku melodiju, ali joj također i daju dodatan ton i služe atmosferi. No, to treba biti napravljeno tako dobro da stvar ne bi bila ista bez tih klavijatura. Npr. ovo je meni jedna od najdražih uporeba klavijatura u pjesmi:



Prva stvar s Fenova albuma Malediction Fields. Ne samo da klavijature pridonose atmosferi ove stvari, nego fakat ne bi bila ni upola toliko prekrasno emocionalna i atmosferična da nije tih klavijatura u ključnim dijelovima pjesme i u njenom klimaksu. Dobrost.

Ondak, manji intenzitet klavijatura, ali jednako dobro inkorporirane u stvar (ali, s druge strane, o kojoj se pjesmi radi, bilo bi blasfemično išta drugo govoriti):



Weakling, druga stvar, istoimena albumu Dead as Dreams. Album je remek-djelo, riječi su suvišne pa tako i baljezganja o klavijaturama.

Pa kaže. Sljedeća stvar je primjer pjesme u kojoj malo, al ono zera fali da klavijature ne prijeđu u kič i cirkuški metal, već te klavijature dobro tu hodaju po rubu i uspijevaju držati ravnotežu da to ipak ispadne ukusno i pjesmi koristi, a ne suprotno.



Khors, peta stvar s njihovog albuma iz 2008, Mysticism. Inače, još jedan dokaz da se s Ukrajincima nije za zajebavat kad se radi o paganskom metalu. Skoro pa im nema ravnih.

Dakle, otprilike jedino kad mogu podnijeti klavijature da su glasne i u prvom planu jest ovako:



Jeste bogami, Deep Purple razvaljuju u Japanu davne 1972.

Stoga, Dimmu Borgir i slični bendovi se ljubazno mole da se klone daleko, daleko.

Unaprijed zahvaljujem.
Srdačan pozdrav.