Kako priča biografija na službenoj stranici benda, Enochian Theory se oformio kao četveročlani sastav i odmah se bacio na posao te je već 2005. godine samo-izdao demo od sedam pjesama, već spomenuti Our Lengthening Shadows. Nakon toga su nastavili raditi na novom materijalu i, kako to sve ćešće biva s bendovima danas, pokrenuli svoju izdavačku kuću Anomalousz Music Records.
Razlog zbog kojeg se na priloženoj slici vide samo tri člana jest taj što je jedan od osnivača, gitarist Scott Ware otišao iz benda što je, nažalost, dovelo do otkazivanja turneje.
Evolution... je primjer albuma na kojem biste mogli vježbati svoje uho u tome koliko dobro prepoznajete utjecaje pojedinih bendova koji opet predstavljaju određenu glazbenu struju, ali koliko god da se utjecaja ovdje prepozna, ET ne radi ono što mnogi bendovi rade danas, a to je čisto kopiranje muzike drugih sa samo prearanžiranim rifovima/melodijama, već naprotiv, utjecaji koji se ovdje čuju su nijanse koje je ET učinio sasvim svojima i daleko je od bilo kakvog imitiranja već postojećih snaga.
U manje od 50 minuta i čak 13 pjesama, ono što snažno obilježava muzički izričaj ovog benda jest progresivnost i sposobnost izražavanja svojih glazbenih ideja ma kako kompleksne one bile. Album se može pratiti kao jedinstven tijek i u osnovi funkcionira kao jedna konceptualna pjesma sa svojim lajtmotivima koji vjerno drže cijelu konstrukciju, a ta konstrukcija se snažno oslanja na disharmoničnost i poigravanje s ritmovima.
Za stvaranje atmosfere im služi bogato upotrijebljen sintesajzer koji koriste kao pozadinu za kreiranje ambijentalnih odlomaka koji doslovce presijecaju album svako malo, prekidaju njegov tijek, počevši od jednominutnog uvoda do predzadnje pjesme.
Ono što se ovi momci definitivno ne libe, to je stavljanje (clean) vokala u prvi plan, kao što to čine u Movement gdje najviše podsjećaju na kasniju Anathemu u načinu na koji grade pjesmu, a to je polako, od laganog uvoda do vrhunca u kojem će vas čekati neki zaista osvježavajući rifovi. Ono što ET još nudi svojim slušateljima su nostalgične melodije, katkada i epske, kvalitetan i uhu ugodan vokal koji kad se raspjeva bogami zagolica dušu.
Na trenutke ćete ovdje čuti i (neizostavan kad govorimo o progresivcima) Opeth pa Porcupine Tree pa čak i Tool (u Apathia-i ponajviše) i Hacride u svojim ne-tehničkim momentima, ali ono što se ponajviše čuje ovdje je bend koji je svojim prvim albumom pokazao da ga se treba pratiti jer obećava. Itekako. Iskrena preporuka.
Svi oni koji će pohoditi slovenski Metal Camp ove godine, imat će priliku i čuti ovaj bend uživo.
No comments:
Post a Comment